„Nikad ne podešavam alarm. Da li se svremenom organizam sam programira da se probudi kada je potrebno ili je nešto drugo u pitanju – ne znam, ali nikada nigdje nisam zakasnila. Makar ne svojom voljom. Skinula sam sa očiju povez za spavanje i dopustila zjenicama da se naviknu na dnevnu svjetlost kako bih uspjela otvoriti kapke. Pogledala sam u telefon i vidjela dva propuštena poziva od majke, kao i poruku zašto se ne javljam, da li sam dobro i da je nazovem čim vidim da je zvala. Vratila sma telefon na noćni stočić i dala sebi vremena da se razbudim uz lagano protezanje…“
