Reč autorke: „Pišem svoj život i život drugih ljudi. Pisanje je moj lijek. Za godinu dana naslušala sam se svega, ali ipak više dobrog, hvala Bogu. Dušu sam prenijela na papir da bi me pojedini razapeli na krst. Čudili su se kako smijem govoriti o bolničkoj sobi, razvodu, patnji, gubitku beba, o osobama koje su trpjele zlostavljanje, koje su gledale smrti u oči, o ženama koje su otišle iz nesrećnih brakova, gubicima voljenih…“
